Domovinski rat

Domovinski rat - NUŠTAR BEDEM RAVNICE

 

 

Iako je još "Krvavi Uskrs" 31. ožujka 1991. na Plitvicama bio jasan znak što srbo-četnička armada smjera, događaji iz Borova Sela nisu više ostavljali nimalo prostora bilo kakvoj sumnji u namjere tzv. JNA koja se iz armije "svih naroda i narodnosti" planski, vrlo brzo, pretvorila u jednonacionalnu srbijansku vojsku, pojačavši se četničkim dragovoljcima koji su često i protiv njihove volje na silu regrutirali  i sve one Srbe koji su živjeli u Hrvatskoj te su tako uortačeni u zajedničkom zločinačkom pohodu otpočeli provoditi etničko čišćenje metodom "spaljena zemlja", a sve tobože pod krinkom ugroženosti srpske manjine u Hrvatskoj i pokušajem održanja cjelovitosti Jugoslavije, dok je prikriveni stvarni razlog bio provođenje memoranduma SANU, te stvaranja "Velike Srbije".

 

Domovinski rat u Nuštru započeo je već nakon prolijevanja prve nuštarske krvi u Borovu selu, kada su mučki iz zasjede ubijeni nuštarski i hrvatski heroji, policajci načelnik Stipan Bošnjak i Zdenko Perica, 02.svibnja 1991. kao i deset njihovih kolega policajaca, hrvatskih vitezova. Događaji su pretjecali jedni druge i u tom vrtlogu, nuštarci su se spremali za obranu onako kako su to jedino mogli, prikupljalo se malobrojno i slabo naoružanje, organizirale prve postrojbe i straže, pripremali obrambeni položaji.

 

Stanovništvo se polako počelo osipati, tražeći sigurnost u zapadnijim dijelovima Hrvatske, a poneki i izvan njenih granica, ne dočekavši ni prve četničke minobacačke granate. Nakon prvih granata u srpnju i prvih ranjavanja, a poglavito nakon prvih "krmača" (avionskih bombi težine 250 kg) koje je nuštarsko tlo prvo u Hrvatskoj unjedrilo,

 

 

sigurnost izvan Nuštra potražili su i oni "malo hrabriji" stanovnici. Oni pak ne puno hrabriji, ali većeg domoljubnog srca, ostadoše braniti svoje ognjište ufajući se u Boga i nadajući se "razumu" svjetskih moćnika. Kako su događaji pokazali ovo potonje je potpuno izostalo, a da stvar bude i gora srbočetnici dobivaju "blagoslov moćnika" i ne birajući sredstva kreću u žestoku najezdu s ciljem - zatrti sve što nije srpsko - ubiti, spaliti i srušiti - stvoriti "Veliku Srbiju". Vukovar (15 km udaljen) - gori - zasipan danonoćno topničkom vatrom iz zraka, s Dunava i s onu stranu Dunava. Tutnjava dopire i do Nuštra, a sve češće i neprijateljske granate. U posljednji čas u jutarnjim satima 01. listopada, evakuira se stotinjak starih i nemoćnih osoba iz staračkog doma u Nuštru.

 

 

Na slici su zaokružena susjedna sela s većinskim srpskim stanovništvom koja su udomila četničke horde, cvijećem ispraćene iz Srbije,  iz kojih se sve češće i sve snažnije otvarala topnička vatra po samom Nuštru. Položaj Nuštra je sve teži, Vukovara i Bogdanovaca postaje nezavidan, a poglavito nakon okupacije susjednih sela Marinaca i ekonomije Henrikovci 01. listopada te Cerića 02. listopada 1991.

 

Tih dana Nuštar je pretrpio strašna razaranja, a padom susjednog Cerića (udaljenog nepuna dva kilometra) neprijatelj se približio na puškomet, a minobacačke granate više nitko nije ni mogao izbrojiti.

 

Tko je obranio Nuštar?

 

Nuštar su s vjerom u Boga i krunicom oko vrata, obranili obični mali skromni ljudi, ali ogromnog domoljubnog srca. Spremni umrijeti za ideju slobode.


Mi nismo bili nikakvi superheroji, imali smo i mi svoje strahove, svoje obitelji, svoju djecu…

Domoljublje, ideja opstojnosti i slobode, je ipak tih dana bila važnija od svega – to nam nije dalo napustiti naš Nuštar. Jedino takvi smo smogli hrabrosti ostati i opstati.

Bez velikog vojnog znanja i ikakvog ratnog iskustva u dobi od 15 – 77 godina naše srce je tih dana kucalo kao jedno. Ujedinila nas je želja obraniti svoje selo, svoj dom i jedinu nam Domovinu Hrvatsku.


Nismo mrzili – vodila nas je i pokretala ljubav – to je bio ključ pobjede.



Znali smo kako ni svi Srbi nisu isti, vjerovali smo da negdje u dubini duše srbijanskoga naroda postoje majke i očevi koji ne žele da njihova djeca odlaze u Hrvatska sela i gradove rušiti, paliti i sijati smrt.

Molili smo da te snage u Srbiji nadvladaju, jer mi nismo bili „povampirene ustaše“ kako su nas velikosrpske snage predvođene Miloševićem prikazivale u svom narodu, kako bi mogle nahuškati te pustiti s lanca svoje pse koljače poput Arkana, Šešelja, Belih orlova i drugih koji će okupiti svoje harange, doći u Hrvatsku daleko od svog doma te rušiti i paliti sve ono što su hrvati stoljećima gradili, klati po hrvatskim mjestima, progoniti hrvatski narod, zatirati sve što je hrvatsko.

Prvi tenkovski napad

 

Nuštarci su zajedno sa svojom braćom, istinskim domoljubima iz Cerića i Marinaca, koji su nakon pada njihovih sela došli pomoći obrani Nuštra, dočekali prvi srbočetnički oklopni napad na Nuštar 3. listopada 1991.

Nakon trodnevnog "omekšavanja" uzastopnom topničkom vatrom i zrakoplovstvom, 03. listopada uslijedio je i prvi tenkovski napad na Nuštar u jutarnjim satima kojem je neprijatelj iz smjera Marinaca tehnikom uspio osvojiti položaj Zidine te preko polja iz smjera Henrikovaca, a zatim i cestom, ući s transporterom i tri tenka T55 do prvih nuštarskih kuća (vikendice). Na vikendicama su u tom prvom oklopnom napadu na Nuštar dva branitelja poginula dok je jedan teško ranjen. Branitelji su uspjeli zaustaviti taj jutarnji napad s nekoliko tromblona, a jedan tenk su zapalili, nakon čega se neprijatelj privremeno povukao do Zidina.

 

 Tog istog dana pri drugom popodnevnom napadu iz istog smjera, pri kojem je ovaj put oklop pušten u selo, neprijatelj je napao tenkovima i transporterima,   i to u dva pravca - ulicom Križnog puta do samog centra Nuštra s tri tenka gdje mu je uništen i najmoderniji tenk T84 (na slici ispod), a ostala dva su se uspjela povući te drugim pravcem iznad nuštarskog groblja Držićevom ulicom, gdje je ostao bez jednog transportera. Neprijatelj se povukao oko ponoći. Prvi napad na Nuštar bio je odbijen.

 

Bila je to generalna proba kako za neprijatelja, tako i za branitelje Nuštra. Nuštar se nije predao. Slijedeća dva dana uslijedila je artiljerijska odmazda srbočetnika za svoje poginule, ranjene i izgubljenu tehniku. Tada je na Nuštar bačena i aerosolna bomba, nuštarske rane bile su sve očitije, pauze u granatiranju sve kraće. Više se nije mogla pronaći kuća bez ozbiljnije rane. Nuštar je tih dana srušen do temelja, ali u srcima branitelja bio je jedan jedini cilj: opstati.

 

 

centar

 

 

 

 Drugi mehanizirano pješački napad

 

Kako to uvijek i biva nakon "generalke" uslijedila je odlučujuća bitka 05. listopada 1991. za Nuštar i istočni dio Hrvatske. Nuštar je bio pojačan iskustvom, ljudstvom, ručnim, oklopnim i protuoklopnim naoružanjem. Njegovi branitelji su s krunicom oko vrata, i vjerom u Boga odlučili sačuvati svoja ognjišta i zaustaviti prodor agresora prema Vinkovcima.

 

Uz jaku topničku pripremu u jutarnjim satima započeo je kombinirani mehanizirano-pješački napad agresora iz smjera Marinaca te iz smjera Henrikovaca, srbočetničkim snagama koje su se, po već viđenom scenariju, spojile na ulazu u Nuštar te se razdvojile kod groblja tako da je jedan dio nastavio glavnom ulicom prema centru, a drugi pored groblja pa Držićevom ulicom prema ulici Bana Jelačića sa zadatkom spajanja sa snagama iz okupiranog Cerića, treći pak dio neprijateljskog oklopa i pješaštva ušao je u Marulićevu ulicu, kao podrška prodoru iz prva dva smjera sa zadatkom probijanja do centra Nuštra i napredovanja prema dvorcu sa ciljem zauzimanja zapovjedništva branitelja. Time bi Nuštar bio osvojen, a agresor bi mogao ovladati sjevernim prilazom Vinkovcima kojima se s istoka neprijatelj iz Mirkovaca i okupiranog Cerića približio na svega nekoliko stotina metara.

 

Žestoke borbe s neprijateljskim oklopom i pješaštvom započele su u ulici Križnog puta. Nakon što su branitelji onesposobili dio neprijateljskih tenkova i pješaštva, nekoliko se tenkova s pješaštvom nastavilo probijati prema središtu, u međuvremenu je zaustavljen proboj transportera i tenkova na oba pravca iznad groblja, gdje je jedan tenk onesposobljen, dok su se dva tenka i transporter povukli. Neprijatelj je uspio proći centar i doći do župne crkve Duha svetoga, to je bio i najdublji prodor neprijatelja, gdje su  branitelji onesposobili tenk T84 (slika ispod), a njegovu posadu i neprijatelja potukli do nogu, nakon čega se  obeshrabren gubicima u tehnici i pješaštvu te suočen sa čvrstom obranom i odlučnošću hrvatskih branitelja, iako se iz smjera Bršadina Nuštru približavalo pojačanje od još osam tenkova, neprijatelj počeo povlačiti. Neprijatelj se povukao i s ulaza u Cerić.

 

tenk

 

Nuštar je te večeri nakon protjerivanja neprijateljskog oklopa i pješaštva trpio nove razarajuće granate, branitelji su pobjedonosno brisali krv, znoj i suze sa svojih lica, zavijali svoje rane i razmišljali o onima koji su još istog jutra bili s njima, da bi u ovoj bitci za Nuštar i Hrvatsku darovali sebe.

 

Ulicama Nuštra te večeri ležale su desetine životinjskih lešina i ljudskih tijela, zastrašujući ostatci neprijateljskog oklopa, svinje i goveda besciljno su lutali ulicama, a iz stotinjak spaljenih kuća se širio miris gareži. Hrvatski branitelji, praćeni uvijek spremnim pripadnicima saniteta 3. br. HV i ekipom hitne pomoći vinkovačke bolnice, dobro su obavili posao. Nuštar je po drugi put bio obranjen. Tog je dana uništeno osam srpskih tenkova (tri na Zidinama i pet u mjestu) četiri transportera, a pronađena su po ulicama i tijela napadača. Točan broj ranjenih i poginulih na strani neprijatelja ne zna se. Naime, prilikom povlačenja neprijatelj je nastojao pokupiti što više ranjenih i poginulih, a također i oštećenih, ali pokretnih oklopnih vozila, kako bi prikrio stvarne gubitke.

 

razoreni nustar

 

Nuštar su tih dana uz nuštarce uglavnom pripadnike 5. bojne 109. br. HV i policije, branili  i mnogi drugi domoljubi pripadnici raznih postrojbi kao što su dio 2.bojne 3.br HV, Samostalne vinkovačke satnije, pripadnici HOS-a, oklopne jedinice iz Našica te drugi dragovoljci iz Cerića, Marinaca, Vukovara i svi hrabri, znani i neznani junaci iz Županje, Zagreba, Varaždina, Našica, te raznih krajeva domovine i svijeta.

 Svima njima veliko nuštarsko HVALA !

 

Nakon 05. listopada nije više bilo ulaska neprijateljskog oklopa u Nuštar i ako je bilo pokušaja. Nuštar je bio i jedan od najbližih svjedoka agonije Vukovara i Bogdanovaca nastojeći pomoći na bilo koji način tako je bilo i oko događanja i nehumanih srpskih igara s konvojem pomoći u lijekovima i hrani za vukovarsku bolnicu kada su međunarodni Crveni križ i EU promatrači pokušali pomoć dostaviti u bolnicu, a iz nje evakuirati oko 200 najtežih ranjenika. Nuštar je i u nekoliko navrata bio polazišna točka za probijanje blokade oko grada - heroja i to 13. listopada i 13. studenoga u tim nakanama se na žalost nije uspjelo.

 

 

Ulica Križnog puta, prosinac 1991.

 

Nakon herojskog držanja Vukovara njegove obrane, koja je mjesecima odolijevala nadmoćnom neprijatelju, nanoseći mu nevjerojatne gubitke u tehnici i živoj sili, heroji obrane Vukovara nakon što su ostali bez protuoklopnog streljiva te su tenkovi srbočetničke armade ušli u ruševine grada, dio preživjelih branitelja u manjim skupinama, nakon nekoliko dana probijanja kroz neprijateljske redove dolazi potpuno iscrpljen u Nuštar.

 

Povratak stanovnika Nuštra započeo je u proljeće 1992. i ako su napadi na Nuštar iz dalekometnog topništva i minobacača nastavljeni sve do svibnja 1992. godine. Započela je i obnova razrušenih kuća, a od rujna 1993. djeca pohađaju obnovljenu osnovnu školu iako iz još uvijek okupiranog Cerića ponekad zalutali metak prozviždi ili probije prozorsko staklo s južne strane školske zgrade, prozori su nakon toga zaštićena armirano-betonskim pločama. Nastava se ipak održavala i u takvim uvjetima.

 

Neprijateljske granate zasule su Nuštar posljednji put i u rano jutro 05. kolovoza 1995. za vrijeme vojno redarstvene akcije "Oluja" na dan kad je oslobođen Knin, hrvatski borci bili su spremni krenuti i u odlučnu borbu za oslobođenje Vukovara i istočne Slavonije osjećajući punu spremnost, ipak poštivajući zapovjedi stožera u Vukovar su došli nešto poslije i to bez novih žrtava.

 

Stanko Leko

 

 

Za vrijeme Domovinskog rata ubijeno je ili poginulo 46 Nuštaraca - župnik Slavko Vranjković složio je od njihovih imena Žalosnu krunicu nuštarsku. Neka im je vječna slava i laka hrvatska gruda. Neka se njihova žrtva nikad ne zaboravi.

 

zalosna_krunica_nustarska